Sadržaj
Halide Edip Adıvar stoji kao temeljna figura u analima turske književnosti i povijesti . Rođena u kasnom 19. stoljeću, njezin životni put obuhvatio je razdoblje duboke transformacije u Turskoj, svjedočeći sumraku Otomanskog Carstva, burnim godinama Nacionalnog pokreta i rađanju moderne Turske Republike. Ne samo kao promatrač, Adıvar je aktivno oblikovala intelektualne i političke diskurse svoje ere.
Osim svojih romana i spisa, Adıvar se bavila politikom, obrazovanjem i aktivizmom, zalažući se za ulogu žena u društvu i igrajući ključnu ulogu tijekom kritičnih trenutaka u povijesti zemlje. Njezino višestrano nasljeđe ostaje dokaz njezina neizbrisivog utjecaja na tursku kulturu i misao.
Uvod
Rođena 1882. godine u srcu Osmanskog Carstva, u Istanbulu , život Halide Edip Adıvar bio je isprepleten sa značajnim društveno-političkim događajima njenog doba. Prolaženje kroz njezin život daje nam jedinstveni objektiv da sagledamo transformacije kroz koje je Turska prošla, od posljednjih godina Otomanskog Carstva do uspona moderne turske republike.
Rani život Halide Edip Adıvar
Halide Edip Adıvar bila je kćerka glavnog službenika carske osmanske palače, Mehmet Edip Beya iz Selanika, i Bedrifâm Hanım. Rana smrt njezine majke bacila je sjenu na njezino djetinjstvo, natjeravši je da ga veći dio provede pod brigom svoje bake.
Okruženje u kojem je odrasla osiguravalo je da nije obična djevojka. Nakon što se vratila u očevu kuću nakon njegove nove udaje, pohađala je American College. To je bilo upotpunjeno podukama od cijenjenih ličnosti: Rıza Tevfik joj je pružio uvid u tursku književnost i filozofiju, Salih Zeki ju je upoznao s matematikom, a Şükrü Efendi joj je bio vodič u arapskom jeziku.
Profesionalni počeci i osobni život
Udaja : 1901. godine, odmah nakon završetka fakulteta, udala se za svog učitelja Saliha Zekija. Ova zajednica dala je dva sina. Imali su dva sina: Ayetullaha i Hikmetullaha Togoa, potonji je dobio ime u znak proslave japanske pomorske pobjede protiv Rusije. Nakon ponovnog vjenčanja njezinog prvog supruga, rastali su se 1911. Nakon toga je u svojim spisima prihvatila prezime “Edip”. Kasnije, 1917. godine, dok je bila u Siriji, udala se za dr. Adnana Adıvara, kojeg je poznavala još iz školskih dana.
Književna nastojanja : Potaknuta svojim profesorom engleskog, prevela je “Majku” Johna Abbota. Ovo djelo, objavljeno kao “Mader”, donijelo joj je nagradu “Şefkat Nişanı” od sultana Abdülhamida. Proglašenje druge ustavne ere 1908. označilo je početak njezina književnog puta.
Egzil : Zbog svojih spisa i političkog stava, posljedice incidenta od 31. ožujka prisilile su je da pobjegne u Egipat, a kasnije se preseli u Englesku. Međutim, stjecanje događaja vratilo ju je u Tursku 1909., gdje je Halide Edip Adıvar počela pedagoški rad u Dârülmuallimâtu .
Književni i politički pothvati
Novinarstvo : Koristeći pseudonim “Halide Salih,” započela je svoj spisateljski put u novinama Tanin, pod vodstvom Tevfika Fikreta. Unatoč prijetnjama, ustrajala je, dajući svoj doprinos u brojnim publikacijama.
Aktivizam: Žestina Halide Edip Adıvar bila je očita tijekom incidenta od 31. ožujka, političkog previranja. U strahu od atentata pobjegla je u Egipat, da bi se vratila 1909. i nastavila se baviti književnošću.
Doprinosi: Služeći kao učiteljica i inspektorica u školama za djevojčice, promatrala je istanbulske sporedne ulice, što je inspiriralo njezin poznati roman “Sinekli Bakkal”. Za vrijeme balkanskog rata osnovala je prvo žensko udruženje Teali-i Nisvan Cemiyeti.
Razdoblje Prvog svjetskog rata: produbio se angažman Halide Edip Adıvar na društveno-političkoj sceni. Godine 1917. napisala je “Mev’ud Hüküm” i svoju prvu dramu “Kenan Çobanları”. Nakon Prvog svjetskog rata vjerovala je u potrebu za organizacijom kako bi se pokazala otpornost Turske. Halide Edip Adıvar bio je ključan u kratkotrajnom, ali utjecajnom Društvu Wilsonovih principa 1918.
Protivljenje okupaciji: Nakon okupacije Izmira 1919., Halide Edip Adıvar žestoko je izrazila svoje protivljenje na raznim sastancima, posebno ostavivši trajan utjecaj svojim govorom na Sultanahmetu.
Politika: Nakon Nacionalnog pokreta, zbog političkih nesuglasica, Halide Edip i njezin suprug napustili su Tursku 1924. Tijekom svog izgnanstva do 1939. (osim kratkog posjeta 1935.), pojavila se kao neslužbena veleposlanica za Tursku, držeći predavanja i pišući članke , posebno u Engleskoj.
Anadolu Ajansı (AA): Razgovori s Yunusom Nadijem doveli su do ideje o osnivanju novinske agencije. Ime ” Anadolu Ajansı ” rođeno je iz njihovog zajedničkog razumijevanja da će Anatolija igrati ključnu ulogu u spašavanju nacije. Podrška Mustafe Kemala Paše učvrstila je koncept, a Anadolu Ajansı je službeno osnovan 6. travnja 1920. Tijekom godina, AA je izrastao u veliki globalni izvor vijesti, pružajući vijesti na više jezika, uključujući 13 različitih jezika.
Ženska prava i obrazovanje: Na početku svoje karijere jako je naglašavala obrazovanje žena i djece. Halide Edip Adıvar bila je ključna snaga iza Društva Teâli-i Nisvân, promovirajući aktivno sudjelovanje žena u društvenom životu.
Uloga u Balkanskom ratu: Tijekom ovog burnog razdoblja, služila je kao medicinska sestra u bolnicama koje je osnovalo društvo Teâli-i Nisvân.
Druženje s Mustafom Kemalom Atatürkom: Okupacija Izmira 1919. vidjela je Halide Edip Adıvar kako drži strastvene govore, okupljajući se za Nacionalni pokret. Otprilike u tom razdoblju započela je njezina snažna povezanost s Mustafom Kemalom Atatürkom, utemeljiteljem moderne Turske. Njihov profesionalni odnos karakteriziralo je međusobno poštovanje i intenzivna intelektualna razmjena.
Djela Halide Edip Adıvar
romani :
- Heyula (1908) – Fantom
- Raik’in Annesi (1909) – Raikova majka
- Seviye Talip (1910) – Sevije Talip
- Handan (1912) – Handan (Isto, jer je osobno ime)
- Yeni Turan (1912) – Novi Turan
- Son Eseri (1913) – Njezino posljednje djelo
- Mev’ud Hüküm (1918) – Obećana presuda
- Ateşten Gömlek (1923.) – Plamena košulja
- Vurun Kahpeye (1923.) – Udari bludnicu
- Kalp Ağrısı (1924) – Bol u srcu
- Zeyno’nun Oğlu (1928) – Zeynov sin
- Sinekli Bakkal (1936) – Trgovac s muhama
- Yolpalas Cinayeti (1937) – Yolpalasovo ubojstvo
- Tatarcık (1939) – Mali Tatar
- Sonsuz Panayır (1946) – Vječni sajam
- Döner Ayna (1954) – Okretno ogledalo
- Akile Hanım Sokağı (1958) – Ulica Akile Hanım
- Kerim Ustanın Oğlu (1958) – Sin učitelja Kerima
- Sevda Sokağı Komedyası (1959) – Komedija ljubavne ulice
- Çaresaz (1961) – Očajna
- Hayat Parçaları (1963) – Komadići života
Kratke priče:
- İzmir’den Bursa’ya (s Yakupom Kadrijem, Falihom Rıfkıjem i Mehmetom Asımom Usom, 1922.) – Od Izmira do Burse
- Harap Mabetler (1911.) – Srušeni hramovi
- Dağa Çıkan Kurt (1922) – Vuk koji je otišao u planinu
Kazalište:
- Kenan Çobanları (1916) – Kenanovi pastiri
- Maske ve Ruh (1945) – Maska i duša
Memoari:
- Türkün Ateşle İmtihanı (1962) – Turčino suđenje vatrom
- Mor Salkımlı Ev (1963) – Kuća s ljubičastom glicinijom
TL;DR
Halide Edip Adıvar, rođena u Istanbulu 1882., bila je simbolična figura u turskoj povijesti, poznata po svojim književnim djelima, političkom aktivizmu i značajnom doprinosu tijekom godina transformacije Turske. Njezina povezanost s vođama kao što je Mustafa Kemal Atatürk, njezini napori u obrazovanju i pravima žena te njezino predstavljanje Turske u inozemstvu tijekom izgnanstva učinili su je nezaboravnom figurom u turskoj kulturi i povijesti .
