Halide Edip Adıvar: pionirska ličnost u turskoj književnosti, politici i nacionalnom pokretu

„Ja sam turska žena koja voli svoju zemlju i koja je za nju patila.“ Ove riječi, izgovorene od Halide Edip Adıvar, sažimaju duh žene koja nije samo svjedočila, već je aktivno oblikovala Tursku u njezinu burnom putovanju od sumraka Osmanskog Carstva do zore moderne Republike.

Rođena 1882. godine u srcu Osmanskog Carstva, Istanbulu, život Halide Edip Adıvar bio je isprepleten sa značajnim društveno-političkim događajima svoje ere. Prolazak kroz njezin život daje nam jedinstvenu perspektivu za razmatranje transformacija koje je Turska prošla, od posljednjih godina Osmanskog Carstva do uspona moderne Turske Republike.

Rani život Halide Edip Adıvar

Halide Edip Adıvar bila je kći glavnog pisara carske osmanske palače, Mehmeta Edipa beja iz Soluna, i Bedrifâm hanım. Rana smrt njezine majke bacila je sjenu na njezino djetinjstvo, što ju je navelo da većinu svog djetinjstva provede pod brižnom skrbi svoje bake.

Okolina u kojoj je odrasla osigurala je da ona ne bude obična djevojka. Nakon što se vratila u očevu kuću nakon njegova ponovnog braka, pohađala je Američki koledž. To je bilo nadopunjeno lekcijama od cijenjenih osoba: Rıza Tevfik pružio joj je uvid u tursku književnost i filozofiju, Salih Zeki upoznao ju je s matematikom, a Şükrü Efendi bio je njezin vodič za arapski jezik.

Profesionalni počeci i osobni život

Brak: 1901. godine, odmah nakon diplome na koledžu, udala se za svog tutora Saliha Zeki. Iz te zajednice rođena su dva sina. Imala je dva sina: Ayetullaha i Hikmetullaha Toga, potonji je dobio ime u slavlje japanske pomorske pobjede nad Rusijom. Nakon ponovnog braka njezina prvog supruga, razdvojili su se 1911. Nakon toga je u svojim spisima usvojila prezime „Edip“. Kasnije, 1917. godine, dok je bila u Siriji, udala se za dr. Adnana Adıvara, kojeg je poznavala još iz školskih dana.

Književni pothvati: Potaknuta svojom učiteljicom engleskog jezika, prevela je John Abbottovu „Majku“. To djelo, objavljeno kao „Mader“, donijelo joj je nagradu „Şefkat Nişanı“ od sultana Abdülhamida. Proglašenje Drugog ustavnog doba 1908. godine označilo je početak njezina književnog puta.

Progonstvo: Zbog svojih spisa i političkog stava, posljedice Incidenta 31. ožujka prisilile su je da pobjegne u Egipat, a kasnije se preselila u Englesku. Međutim, smirivanje događaja vratilo ju je u Tursku 1909. godine, gdje je Halide Edip Adıvar preuzela pedagošku ulogu u Dârülmuallimât.

Književni i politički pothvati

Novinarstvo: Koristeći pseudonim „Halide Salih“, započela je svoje pisanje u novinama Tanin, pod vodstvom Tevfika Fikreta. Unatoč prijetnjama, ustrajala je, doprinoseći brojnim publikacijama.

Aktivizam: Žar Halide Edip Adıvar bio je očigledan tijekom Incidenta 31. ožujka, političkih nemira. Bojeći se atentata, pobjegla je u Egipat, samo da bi se vratila 1909. i nastavila svoje književne aktivnosti.

Doprinosi: Služeći kao učiteljica i inspektorica u školama za djevojčice, promatrala je stražnje ulice Istanbula, što je nadahnulo njezin poznati roman „Sinekli Bakkal“. Tijekom Balkanskog rata, osnovala je prvo žensko društvo, Teali-i Nisvan Cemiyeti.

Era Prvog svjetskog rata: Usred previranja Prvog svjetskog rata, pisanje Halide Edip Adıvar prigrlilo je žestok nacionalizam, što je vidljivo u njezinu romanu iz 1917. Mev’ud Hüküm i drami Kenan Çobanları. Nakon rata, zagovarala je organizirani otpor okupaciji, suosnivajući utjecajno Društvo Wilsonovih načela. Grčka okupacija Izmira 1919. godine dodatno je rasplamsala njezin aktivizam. Njeni snažni govori, posebno u Sultanahmetu, učvrstili su njezino vodstvo u nacionalnom pokretu. U tom je razdoblju svjedočeno i rođenju Anadolu Ajansı (AA), novinske agencije koju je zamislila s Yunusom Nadiom kako bi podržala borbu za neovisnost, koja je, uz podršku Atatürka, pokrenuta 1920. godine.

Protivljenje okupaciji: Nakon okupacije Izmira 1919. godine, Halide Edip Adıvar glasno je izrazila svoje protivljenje na raznim sastancima, posebno ostavljajući trajan utjecaj svojim govorom u Sultanahmetu.

Politika: Nakon Nacionalnog pokreta, zbog političkih neslaganja, Halide Edip i njezin suprug napustili su Tursku 1924. Tijekom njezina progonstva do 1939. (osim kratkog posjeta 1935.), istaknula se kao neslužbena veleposlanica Turske, održavajući predavanja i pišući članke, osobito u Engleskoj.

Anadolu Ajansı (AA): Razgovori s Yunusom Nadiom doveli su do ideje o osnivanju novinske agencije. Naziv “Anadolu Ajansı” rođen je iz njihova međusobnog razumijevanja da će Anatolija odigrati ključnu ulogu u spašavanju nacije. Podrška Mustafe Kemala paše učvrstila je koncept, a Anadolu Ajansı službeno je osnovana 6. travnja 1920. Tijekom godina, AA se razvila u glavni globalni izvor vijesti, pružajući vijesti na mnogim jezicima, uključujući 13 različitih jezika.

Ženska prava i obrazovanje: Na početku svoje karijere, snažno je naglašavala obrazovanje žena i djece. Halide Edip Adıvar bila je ključna snaga iza Društva Teâli-i Nisvân, promičući aktivno sudjelovanje žena u društvenom životu.

Uloga u Balkanskom ratu: Tijekom tog burnog razdoblja, radila je kao medicinska sestra u bolnicama koje je osnovalo Društvo Teâli-i Nisvân.

Povezanost s Mustafom Kemalom Atatürkom: Okupacija Izmira 1919. godine vidjela je Halide Edip Adıvar kako drži strastvene govore i zagovara Nacionalni pokret. Njezina jaka veza s Mustafom Kemalom Atatürkom, osnivačem moderne Turske, počela je oko tog razdoblja. Njihov profesionalni odnos karakterizirala je međusobno poštovanje i intenzivne intelektualne razmjene.

Djela Halide Edip Adıvar

Romani:

• Heyula (1908) – Privid
• Raik’in Annesi (1909) – Raičina majka
• Seviye Talip (1910) – Seviye Talip
• Handan (1912) – Handan (Isto, jer je to osobno ime)
• Yeni Turan (1912) – Novi Turan
• Son Eseri (1913) – Njezino posljednje djelo
• Mev’ud Hüküm (1918) – Obećana presuda
• Ateşten Gömlek (1923) – Košulja od plamena
• Vurun Kahpeye (1923) – Udari kurvu
• Kalp Ağrısı (1924) – Bol
• Zeyno’nun Oğlu (1928) – Zeynin sin
• Sinekli Bakkal (1936) – Bakkal s muhama
• Yolpalas Cinayeti (1937) – Ubojstvo u Yolpalasu
• Tatarcık (1939) – Mali Tatarin
• Sonsuz Panayır (1946) – Vječni sajam
• Döner Ayna (1954) – Rotirajuće zrcalo
• Akile Hanım Sokağı (1958) – Ulica Akile Hanım
• Kerim Ustanın Oğlu (1958) – Sin majstora Kerima
• Sevda Sokağı Komedyası (1959) – Komedija ulici ljubavi
• Çaresaz (1961) – Očajni
• Hayat Parçaları (1963) – Komadi života

Novele:

• İzmir’den Bursa’ya (s Yakupom Kadrijem, Falih Rıfkıjem i Mehmetom Asımom Usom, 1922) – Iz Izmira u Bursu
• Harap Mabetler (1911) – Ruševine hramova
• Dağa Çıkan Kurt (1922) – Vuk koji je otišao na planinu

Drama:

• Kenan Çobanları (1916) – Pastiri Kenana
• Maske ve Ruh (1945) – Maska i duša

Memoari:

• Türkün Ateşle İmtihanı (1962) – Turska kušnja vatrom
• Mor Salkımlı Ev (1963) – Kuća s ljubičastim glicinijem

Kratki pregled

Halide Edip Adıvar, rođena u Istanbulu 1882. godine, bila je simbol u turskoj povijesti, poznata po svojim književnim djelima, političkom aktivizmu i značajnim doprinosima tijekom transformativnih godina Turske. Njena povezanost s vođama poput Mustafe Kemala Atatürka, njezini napori u obrazovanju i pravima žena te njezino predstavljanje Turske u inozemstvu tijekom njezina progonstva učinili su je nezaboravnom osobom u turskoj kulturi i povijesti.