Sadržaj
Sultan Abdulaziz se smatra jednim od najvažnijih sultana kasnog Osmanskog Carstva, jer je bio prvi sultan koji je putovao u diplomatsku posjetu Europi i Egiptu.
Život sultana Abdul Aziza I. završio je tragično nakon što je pronađen ubijen u palači Ciragan, što je izazvalo široku kontroverzu koja se nastavila sve do vladavine sultana Abdul Hamida II.
Loza i obitelj sultana Abdulaziza
Sultan Abdul Aziz I pripada osmanskoj obitelji, jer je njegovo puno ime do Ertugrul Gazi:
Sultan Abdul Aziz I, sin Mahmuda II , sin Abd al-Hamida I, sin Ahmeda III, sin Muhameda IV, sin Ibrahima I, sin Ahmeda I, sin Muhameda III, sin Murada III, sin Salima II, sin Sulejmana Veličanstvenog, sin Selim I bin Bajazid II sin Muhameda Al-Fatiha sin Murada II sin Muhammeda I sin Bajazida I sin Murada I sin Orhana Gazija sin Osmana sin Erturgul Gazija
Sultan Sultan Abdul Aziz imao je šest brakova, a to su bili:
- Doronev Qadin i otac troje djece
- Idealni Kadin nije rodio samo jedno dijete
- Sultanija Hajrana i s njom je imala dvoje djece
- Sultanija Nisreen i on dobili su troje djece
- Nevin kadin ef. s kojom je imao jedno dijete
- Sultanija Safinaz, s kojom je imao troje djece
Rani život sultana Abdulaziza
Sultan AbdulAziz je rođen 9. veljače 1830. od sultana Mahmuda II i Pertevniyal Sultan.
Sultan Abdul Aziz je bio religiozan jer je svako jutro učio Kur’an. Osim toga, sultan je naučio kaligrafiju i bio je dobar kaligraf.
Vladavina sultana Abdul Aziza I
Sultan Abdul Aziz I regin je započeo nakon sultana Abdulmedjida I .
Država je bila svjedok mnogih unutarnjih revolucija tijekom vladavine sultana, s kojima se on uspio odlučno i mudro nositi, od kojih su najvažnije:
- crnogorska revolucija
- srpska revolucija
- Kretska revolucija
Unutarnje reforme
Zemlja je svjedočila nekim unutarnjim reformama tijekom vladavine sultana Abdul Aziza I., od kojih je najvažnija bila
Izdavanje Časopisa sudskih odluka
Journal of Legal Rulings smatra se najvažnijim islamskim pravnim tekstom, budući da je časopis trenutno ekvivalent zakonu o osobnom statusu ili građanskom pravu.
Journal of Legal Rulings je regulirao mnoge osobne statuse kao što su brak, razvod, nasljedstvo, kupoprodaja i formirao je osnovu u zakonodavstvu zakona o osobnom statusu za muslimane u nizu zemalja kao što su Sirija, Libanon, Irak i Egipat.
Časopis je nastavio svoje odredbe iz islamskog prava iz hanefijske škole, a razvijao se 7 godina i smatra se jednim od najvažnijih pravosudnih dostignuća u eri sultana Abdul Aziza.
Poboljšanje odnosa s Egiptom i Tunisom
Vladavina sultana Abdul Aziza svjedoči velikom poboljšanju odnosa s Egiptom i Tunisom, nakon napetosti koje su vladale za vrijeme vladavine Muhammad Ali Paše, guvernera Egipta.
Sultan je dao mnoge privilegije Egiptu, što je povećalo autoritet Khediva Ismaila, koji je uživao čvrstu vezu sa sultanom, osim toga Osmansko Carstvo je dalo Egiptu otok Suakin i Massawa s mnogim drugim privilegijama .
Što se tiče Tunisa, Osmansko Carstvo je Tunisu dalo autonomiju, jačajući odnose s begom te zemlje i blokirajući put prema Francuskoj, koja je težila okupaciji Tunisa.
Ekonomske i obrazovne reforme
Za vrijeme vladavine sultana Abdul Aziza, Osmansko Carstvo je uspostavilo prvu željeznicu u Istanbulu , a uveden je i sustav poštanskih markica.
Zemlja je također otvorila novu srednju školu koja je uključivala različite nacionalnosti i sekte prisutne u Osmanskom Carstvu.
Reforme ratnih brodova
Sultan Abdulaziz I. bio je posebno zainteresiran za modernizaciju pomorske flote Osmanskog Carstva, budući da je osmanska flota za vrijeme njegove vladavine postala treća najveća flota na svijetu nakon engleske i francuske flote.
Država je kupila i suvremenu opremu iz Europe, obnovljena je topnička kuća poznata kao Tophane, au vojsci su uvedene mnoge organizacije i uređenja.
Bankrot države
Osmansko Carstvo je ušlo u mnoge strane ratove prije vladavine sultana Abdul Aziza, a ti ratovi koje je Osmansko Carstvo izgubilo uzrokovali su gomilanje dugova i ogroman porast izdataka.
Osmansko Carstvo je uzelo mnoge zajmove za vrijeme vladavine sultana Abdul Medžida I., a politika zaduživanja nastavljena je i za vrijeme vladavine sultana Abdul Aziza.
Država je svjedočila značajnom padu vrijednosti osmanske valute, uz porast proračunskog deficita.
Sultan Abdulaziz pokušao je popraviti situaciju smanjenjem rashoda, ukidanjem haremskog sustava i uvođenjem modernog proračunskog sustava za usporedbu rashoda s prihodima.
Nedostatak povjerenja u osmansko gospodarstvo naveo je europske banke da odbiju kamatu od vrijednosti zajma i akontacije. Primjerice, država se htjela zadužiti za 5,300 milijuna francuskih franaka, od kojih je dobila 3,012 milijuna, odnosno samo 57%! Banke su kamate odbile unaprijed prije davanja kredita.
Država je 1875. proglasila bankrot i zatražila od vjerovnika nove, dugoročne zajmove u zamjenu za jamstvo neizravnih poreza, egipatskih poreza i poreza na ovce.
Na kraju vladavine sultana Abdul Aziza prihod države dosegao je oko 380 milijuna franaka godišnje, od čega je 300 milijuna “oko 79%” odbijeno za dug.
Samo je 21% prihoda carstva ostavljeno državi, za plaćanje troškova, što je, naravno, potaknulo državu da se ponovno zaduži uz kamatu od 24%.
Inozemne posjete sultana AbdulAziza
Posjet Egiptu
Sultan Abdul Aziz, prvi Osmanlija, prvi je napustio Istanbul i obavio diplomatske inozemne posjete.
Ismail-paša, guverner Egipta, posjetio je Istanbul i imao dobre odnose sa sultanom. Predložio mu je da posjeti Egipat, što je sultan obećao postići.
Sultan je napustio Istanbul na kraljevskoj jahti, Fayd Jihad, gdje je veliki vezir, Amin Ali-paša, imenovan da upravlja državom.
Sultana Abdul Aziza pratio je njegov sin, Izz al-Din, prijestolonasljednik Murad V , i njegov brat Abd al-Hamid II u njegovim inozemnim posjetima.
Ismail-paša primio je sultana na kraljevsku jahtu u Aleksandriji, a sultan se s pašom preselio vlakom u Kairo usred delte Nila.
Sultan je boravio u palači Al-Jawhara u Kairu i bio je jako impresioniran vlakom i razvojem Kaira, budući da je Egipat u to vrijeme u nekim aspektima bio napredniji od Istanbula .
Tijekom svog boravka, sultan je posjetio Gizu, Shubru, piramide i grobnicu Muhameda Ali Paše, te je predvodio ceremoniju hadža u Meku.
Posjet sultana Abdul Aziza Europi
Sultan Abdul Aziz posjetio je luku Toulon u Francuskoj 29. lipnja i dočekan je na velikoj ceremoniji. Sultan i njegova pratnja nastavili su putovanje vlakom, stigavši na pariški kolodvor 30. lipnja, gdje ih je dočekao car Napoleon III. Sultan Abdul Aziz boravio je u Parizu 10 dana u službenom posjetu, te je prisustvovao otvorenju izložbe na koju je bio pozvan.
Sultan Abdul Aziz potom je otputovao u Ujedinjeno Kraljevstvo, gdje ga je dočekala kraljica Viktorija, gdje se smjestio u Buckinghamskoj palači koja mu je dodijeljena.
Sultan je u Londonu boravio 11 dana, gdje je službeno posjetio mnoga mjesta, promatrao vojne manevre britanske mornarice, pregledao brodogradilišta, pošte i banke.
Sultan je napustio London 23. srpnja i otputovao vlakom do Dovera, potom trajektima doplovio do luke Calais u Francuskoj, te privatnim vlakom do Beča preko Belgije i Pruske.
Abdulaziza je dočekao belgijski kralj Leopold II na stanici u Bruxellesu, te je prisustvovao ručku održanom u njegovu čast. Poslijepodne je napustio Bruxelles i preko Rajne stigao do Koblenza gdje je sultana dočekao pruski kralj Wilhelm I. i njegova supruga.
Austro-ugarski car Franjo Josip dočekao je sultana koji je u Beč stigao u nedjelju 28. srpnja. Sultan Abdul Aziz proveo je tamo tri dana u dvorcu Schönbrunn koji mu je dodijeljen, gdje je bio u službenim posjetima i davao zapažanja.
Sultan je preko toga otputovao u Mađarsku i nakon ukrcaja na jahtu vratio se u Istanbul .
Državni udar protiv sultana Abdul Aziza
Godine 1876. studenti u Istanbulu održali su masovne demonstracije tražeći smjenu velikog vezira, Mahmud Nadim paše i šejha islama Hasana Fahmi efendije, što je sultan isprva odbio, ali je nakon toga izdao ferman da ispuni zahtjeve demonstranti.
Medhat-paša, koji je žudio za mjestom velikog vezira, iskoristio je događaje i organizirao puč protiv sultana. S veleposlanicima Engleske i Austrije, paša je obavijestio englesku flotu da intervenira kako bi spasila pučiste u slučaju bilo kakve nužde.
Pučisti su obavijestili princa Murada o njegovom usponu na prijestolje i prebacili ga u zgradu Ministarstva rata, nakon čega su topovi ispalili 100 metaka kako bi proslavili inauguraciju novog sultana.
Sultan Abdul Aziz nije znao da se puč odvija, jer se sultan probudio uz zvuke topa vjerujući da neprijatelj napada i da je izbio rat i da su neprijateljski brodovi stigli do Istanbula .
Sultan se nije opirao odluci o otpuštanju, te je deportiran u palaču Ciragan, a prema njemu su loše postupali nakon uklanjanja, jer slika ispod prikazuje neke dječake koji se rugaju sultanu i kako ga prikazuju.
Ubojstvo sultana Abdul Aziza
Sultan je umro 4 dana nakon državnog udara, jer je pronađen prerezan u venama desne ruke, jer je krvario najmanje dvadeset minuta.
Pučisti su formirali istragu koju je vodio Hussein Awni Pasha, a istraga je trajala svega dva sata, a objavljeno je da se sultan ubio i umro samoubojstvom.
U doba sultana Abdul Hamida II., ponovo su pokrenute istrage, i zaključeno je da je sultan ubijen po nalogu revolucionara Medhat-paše, bojeći se njegovog ponovnog povratka na prijestolje.
Medhat-paša je pogubljen u Taifu nakon zatočeništva, pored ostalih suzavjerenika koji su bili s njim da ubiju sultana Abdul Aziza.
